- - - - - -
sreda, 26 april 2017
A+ R A-

Hutbe

HUTBA - 20. JANUAR 2017. / 22. REBIU-L-AHIR 1438.

  • Objavljeno petak, 20 januar 2017 14:16

WP 20170120 12 04 14 Pro

dobročinstvo prema roditeljima je Allah Uzvišeni Svrstao odmah nakon vjerovanja u Gospodara svemira.

dobročinstvo i poslušnost treba ukazati prema oba roditelja, a posebno se potencira odnos prema majci, zbog njezine veće žrtve u odgajanju djeteta.

to dobročinstvo može biti lijepa riječ, poklon ili pomoć i slično, pri čemu je najbitnije da roditelj osjeti ljubav i nježnost.

{وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ}

“Mi Smo Naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.“ (lukman, 14)

ebu hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selleme, došao neki čovjek i upitao ga:
“Allahov poslaniče, ko je najpreči za moje lijepo druženje sa njim i lijepo ponašanje prema njemu?“
poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, odgovori: “tvoja majka!“
čovjek upita: “a nakon nje?“ odgovorio je: “tvoja majka!“
čovjek opet upita: “a ko poslije nje?“ poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, je i treći put odgovorio:“tvoja majka!“
na četvrti upit ovog čovjeka: “a ko poslije nje?“ poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, je odgovorio: “tvoj otac!“ (buhari i muslim)

jedne prilike musa, alejhisselam, je upitao Allaha Uzviđenog:
“Uzvišeni Gospodaru, ko će mi biti komšija i drug u džennetu?“
Allah Uzvišeni mu Reče: “o, musa, u jednom mjestu ima jedan mladić, koji je kasapin, on će biti tvoj komšija u džennetu.“

musa, alejhisselam, je pronašao tog kasapina koji i pored toga što je bio od vjernika nije poznavao musaa, alejhisselam. mladić uze musaa, alejhisselam, i povede ga svojoj kući. kad stigoše, mladić pripremi jelo i prinese ga usau, alejhisselam.

nakon izvjesnog vremena, mladić skide sa zida jednu veliku korpu i iz nje izvadi jednu staru ženu. mladić napoji i nahrani ovu staricu, pa je opet vrati na isto mjesto.
dok je sve to činio, ova starica je nešto izgovorila što musa, alejhisselam, nije mogao razumjeti. musa, alejhisselam, upita mladića: “ko je ova stara žena?“mladić odgovori: “ovo mi je majka. nemoćna je da ustane, pa je svako jutro i veče nahranim, napojim i očistim.“
musa, alejhisselam, ga upita:
“o, mladiću, zaista me raduje to što činiš hizmet majci, ali zašto je stavljaš u tu veliku korpu?“
tada mladić odgovori: “moja majka ja ranije ležala u krevetu, ali je jedne prilike dok sam bio odsutan htjela da izađe napolje, pa je pala sa kreveta. zato, da joj se opet ne bi to desilo, ja je smjestim u korpu.“
“a šta je ono nerazumljivo govorila, kao da upućuje dovu za tebe?“, upita musa, alejhisselam.
tada mladić odgovori: “da, tako je, ona svaki dan upućuje dovu: 'Bože, ja sam zadovoljna sa svojim sinom, pa i Ti budi Zadovoljan njime i Nagradi ga džennetom.'“

nakon ovoga, musa, alejhisselam, obavijesti mladića da je Allah Uzvišeni Primio dovu njegove majke i da će on biti njegov komšija u džennetu.

zdravlje je jedna od blagodati koje je Allah uzvišeni Podario čovjeku. međutim, ma koliko čovjek čuvao svoje zdravlje često ga zadesi i neka od bolesti.
s obzirom da bolesnik često pada u očaj, musliman je obavezan da ga posjeti i pri tome uputi dovu ili riječi ohrabrenja (optimizma) i poželi mu da ubrzo ozdravi.

{الَّذِي خَلَقَنِي فَهُوَ يَهْدِينِ. وَالَّذِي هُوَ يُطْعِمُنِي وَيَسْقِينِ. وَإِذَا مَرِضْتُ فَهُوَ يَشْفِينِ. وَالَّذِي يُمِيتُنِي ثُمَّ يُحْيِينِ}
“(Gospodar svjetova) Koji me Je Stvorio i na Pravi put Uputio, i Koji me Hrani i Poji, i Koji me kad se razbolim, Liječi, i Koji Će mi život oduzeti, i Koji će me poslije Oživjeti. (eš – šu'ara, 78 – 81)

ebu hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sAllallahu alejhi ve selleme, rekao: “Uzvišeni Allah Će na sudnjem danu Reći: 'čovječe, Ja Sam Se Razbolio, ali ti Me nisi posjetio.' čovjek će upitati: 'kako da Te posjetim, Gospodaru, kad Si Ti Gospodar svih svjetova?!' Reći Će: 'zer nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? zar ne znaš da bi Me našao da si ga posjetio?!'“ (muslim)

jednog jutra, nakon sabah-namaza, poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, se okrenuo džematu i upitao:
“ko je od vas jutros zapostio?“
ommer, radijAllahu anhu, kaže: “Božiji poslaniče, meni ni napamet nije palo da jutros zapostim.“
ebu bekr, radijAllahu anhu, je tada odgovorio: “ja sam jutros osvanuo kao postač.“
nakon toga poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, upita: “ko je od vas jutros obišao bolesnika?
“ ommer, radijAllahu anhu, reče: “Božiji poslaniče, tek što smo klanjali sabah, nismo ni izašli iz džamije, ko je mogao stići da obiđe bolesnog?“ javlja se ebu bekr, radijAllahu anhu, i kaže: “jutros kada sam krenuo na sabah, svratio sam malo kod bolesnog abduR-Rahmana da ga obiđem.“ nakon toga poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, upita: “ko je od vas jutros nahranio gladnog?“
ommer, radijallahu anhu, reče: “Božiji poslaniče, tek što smo klanjali sabah, nismo ni izašli iz džamije, ko je mogao stići da nahrani siromaha.“ ebu bekr, radijAllahu anhu, je, ponovo, odgovorio: “ja, Božiji poslaniče. kada dođoh do džamije, pred ulazom ugledah siromaha kako prosi, pa uzeh parče hljeba iz ruke moga sina abduR-Rahmana i dadoh ovom siromahu.“

(u drugoj predaji stoji da je poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, poslije nekog drugog namaza pored ovo troje upitao i četvrto:
“ko je od vas danas klanjao dženazu?“
ebu bekr, radijAllahu anhu, je, ponovo, odgovorio: “ja, Božiji poslaniče.“
nakon toga, poslanik, sAllallahu alejhi ve selleme, je rekao:
“koja osoba uradi sve to u jednom danu ući će u džennet!“)

HUTBA - 13. JANUAR 2017. / 15. REBIU-L-AHIR 1438.

  • Objavljeno petak, 13 januar 2017 12:12

WP 20170113 12 00 43 Pro SAJT

ljudi se često susreću i druže bilo radi neke koristi ili zbog nevolje.

neki se susreću i druže zbog prolaznih, a neki zbog trajnih interesa.

islam podstiče vjernike da se druže i uspostavljaju prijateljstvo radi Allaha Uzvišenog i Njegova Zadovoljstva.

 

zato je obilna nagrada pripremljena onima koji u sebi gaje takve osobine.

{وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا}

 

 

“budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da Naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije Smo srce nehajnim prema Nama Ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (el-kehf, 28)

 

 

“među Allahovim robovima postoje ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, ali će im i jedni i drugi zavidjeti na sudnjem danu na položaju koji će uživati kod Allaha.“ upitaše ashabi: “kaži nam ko su ti ljudi, Božiji poslaniče!“ Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, reče: “to su oni koji su se voljeli radi Allaha, iako među sobom nisu imali rodbinskih veza niti materijalnih interesa. tako mi Allaha, iz njihovih lica će izlaziti svjetlost, i oni će biti u svjetlosti. neće se bojati onda kada ljudi budu strahovali, niti će tugovati kada drugi budu tugovali.“ zatim je proučio Ajet: 'i neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici' (ebu davud)

 

na sudnjem danu, biće doveden jedan čovjek i nakon vaganja njegovih djela prevagnut će njegova loša djela koja je činio.

pa, kada dođu meleki kazne da ga vode u džehennem, on će reći:

“o, moj Gospodaru, daj mi vremena da odem do majke i zatražim od nje pomoć.“

 

Allah uzvišeni Će mu Odobriti, pa će on otići kod majke i reći:

“o, moja majko, ti si me na dunjaluku gledala i pazila. danas mi podaj samo jedno dobročinstvo da bih se spasio džehennema.“

“o, moj sine, ja sam danas pozabavljena svojim halom, ne znam šta će sa mnom biti, ne mogu ti nikako pomoći.“

 

pošto je izgubio nadu od majke, čovjek će krenuti ka svojoj bližnjoj rodbini, ali će i od njih dobiti isti odgovor.

 

nakon toga će krenuti da ga vode ka džehennemu i na tom putu će ugledati čovjeka sa kojim se na dunjaluku volio i družio sa Imenom Allaha, džellešanuhu, pa će mu reći: “o, moj prijatelju, sva svoja dobra djela poklanjam tebi kako bi se jedan od nas dvojice spasio žehennema.“

 

tako, kada njegov prijatelj dođe pred džennetom, čuće glas:

“je li bratski da tvoj prijatelj sa kojim si se na dunjaluku družio sa Imenom Allaha, džellešanuhu, ostane vječno u džehennemu, jer ti je iz bratske ljubavi poklonio i to malo dobrih djela koja je imao?“

 tada će se on zalagati za svog prijatelja kod Allaha Uzvišenog pa Će ih Allah zbog toga što su se na dunjaluku sastajali i družili radi Njega, ponovo Sastaviti u džennetu.

 

Allah Uzvišeni nipošto nije Stvorio ljude da bi se oni razdvajali i razilazili.

razlika u mišljenima i razgranatost shvaćanja ne smije biti uzrok cijepanja i razdora.

zato harmonija osjećanja, jedinstvo ciljeva jesu najjasnija učenja islama i najveće obaveze iskrenih muslimana.

nema sumnje da je jedinstvo siguran stub za očuvanje ummeta.

 

 

{وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ}

“svi se čvrsto Allahova Užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! i sjetite se Allahove Milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa Je On Složio srca vaša i vi ste postali, Milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas Je On nje Spasio. tako vam Allah Objašnjava Svoje Dokaze, da biste na pravom putu istrajali.“

 (ali 'imran, 103)

 

preporučujem vam jedinstvo, a želim da se klonite razjedinjavanja. jer šejtan je blizak onome ko živi sam, a daleko je od dvojice kada su zajedno. ko želi da živi u sredini dženneta neka bude u zajedništvu sa drugima.“ (tirmizi)

 

jednog ramazana posvađali se džematlije u džamiji oko teravih-namaza. naime, do tada su klanjali po dvadeset rekjata, ali tog ramazana neki od njih zatražiše da klanjaju po osam rekjata.

 

pošto se nisu mogli dogovoriti, poslaše jednog od njih da pozove šejha koji je važio za najučenijeg u tom mjestu.

 

kada je ovaj došao šejhu, reče mu: “o, moj šejhu, idi u džamiju, klanjači samo što se nisu potukli!“

šejh upita: “zbog čega?“

“jedni žele da klanjaju teraviju osam rekjata, a drugi žele da klanjaju dvadeset rekjata“, odgovori mu čovjek.

tada šejh upita: “i šta onda očekujete od mene?“

“ljudi očekuju tvoju fetvu“, odgovori čovjek.

šejh mu tada reče: “moja fetva je da se džamija zatvori i da se teravija uopšte ne klanja. teravija je samo nafila (dobrovoljni namaz), jedinstvo muslimana je farz (obaveza). ne može se zbog nafile rušiti farz!“

HUTBA - 8. REBIU-L-EVVEL 1438 H.G./ 6. JANUAR 2017. G.G.

  • Objavljeno petak, 06 januar 2017 17:33

minber060117

jedan od načina na koji istinski mumini izražavaju zahvalnost prema muhammedu, sallAllahu alejhi ve selleme, je donošenje salavata na njega.

salavat je naše traženje od Allaha Uzvišenog da Podari Svoje Blagoslove na poslanika muhammeda, sallAllahu alejhi ve selleme.

salavat je jedan vid dove koju Allah Uzvišeni Uči, kao i meleki, na poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, i od nas se traži da to činimo u namazu ili van namaza kada god čujemo poslanikovo, sallAllahu alejhi ve selleme, ime.

{إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا}

“zaista Allah i Njegovi meleki salevatima Blagosiljaju vjesnika! o, vjernici, učite salevate i blagodarite ga, i budite mu odani!“
(el – ahzab, 56)

“Uzvišeni Allah Je Zadužio meleka u mom kaburu komeJe Dao imena svih stvorenja. svako ko donese do sudnjeg dana salavat na mene, on će mi ga dostaviti navodeći mi ime onoga ko ga je donio i ime njegova oca, govoreći: 'taj sin toga i toga donio je salevat na tebe.'“ (el – bezzar)

u iraku u mjestu mosul živio je jedan slijepi mujezin hafiz osman. 
svakog jutra, hafiz osman bi se ispeo na munaru svoje džamije i učio salavat na Allahovog poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme.

jedne noći, hafiz osman je sanjao neku ženu kako pere rublje, pa je, kako on kaže, upitao: “čije to rublje pereš?“ ona je odgovorila: “ovo je rublje osobe koja svaki dan uči salavat na moga oca.“

nakon toga je hafiz upitao: “a ko je tvoj otac?“ tada je ona odgovorila: “moj otac je Allahov poslanik muhammed, sallAllahu alejhi ve selleme.“ tada je hafiz osman saznao da je to hazreti fatima, pa joj zatraži da se zalaže za njega.

ona je, kako on kaže, prošla rukom preko njegovih očiju. kada se probudio, prvi put je u svom životu vidio svojim očima. hafiz osman je od radosti uzeo abdest, klanjao dva rekata namaza, pa se ispeo na munaru i povikao: “o stanovnici mosula, dođite da vidite kako mi je Allah, džellešanuhu, podario vid zbog salavata na poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i njegovu porodicu.“

nakon toga je nastavio da svaki dan sa munare uči salavat na poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, i njegovu porodicu.

dova je ibadet koji, za razliku od drugih ibadeta, nije vremenski ograničen. 
dova se može upućivati u svim trenucima, prilikama i situacijama. dova mora biti stalna pratilja jednog muslimana i nemoguće je život jednog muslimana zamisliti bez dove.

neke dove Će nam Allah, džellešanuhu, Primiti na ovome svijetu, a neke Je Ostavio da nam na njih Udovolji na budućem svijetu.

{وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُواْ لِي وَلْيُؤْمِنُواْ بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ}
“a kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja Sam, sigurno, blizu: Odazivam Se molbi (dovi) molitelja kad Me zamoli. zato neka oni Pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.“
(el-bekara, 186)

“nema onog ko zamoli Allaha, džellešanuhu, a da mu Allah, neće Dati ono što traži, ili da mu tom dovom neće Odstraniti zlo, sve dotle dok ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza.“ (tirmizi)

jedna Allahova, džellešanuhu, robinja je imala muža koji ju je, zaista, puno omalovažavao. ona je znala da je sve u Allahovim, džellešanuhu, Rukama, ali je istovremeno, svaki put kada bi pala Gospodaru svome na sedždu, govorila: “Allahu moj, ako je hajir u tome da moj muž Tebi padne na sedždu, ja bih ga željela vidjeti ovdje pored sebe kako klanja.“

uvijek bi prilikom klanjanja namaza postavljala još jednu sedžadu sa svoje desne strane. i tako trideset godina. tokom svih tih dugih godina, čovjek bi dolazio pijan, nervozan, tukao je, maltetirao... to su bila velika iskušenja.

jedne noći on dođe pijan i ugleda dvije sedžade. nejasno mu bi otkud dvije sedžade, a žena sama klanja, pa je upita: “što će ti, ženo, dvije sedžade?“ a ona mu odgovori: “mužu dragi, za tebe, kojeg Allah, džellešanuhu, Odredi da mi budeš saputnik. ja godinama molim Gospodara da te jednog dana vidim ovdje pored sebe na ovoj sedžadi! ti godinama nisi ni primjetio da ja prostirem dvije sedžade, a evo, sad si makar vidio, hvala Gospodaru.“ 
muž ode, okupa se, pa učini teobu i stade na tu pripremljenu sedžadu.

proveli su u braku još 23 godine, a žena je zahvaljivala Allahu, džellešanuhu, na svim blagodatima, a posebno za primljenu dovu.

 

HUTBA - 30. REBIU-L-EVVEL 1438. H.G. / 30. DECEMBAR 2016. G.G.

  • Objavljeno petak, 30 decembar 2016 17:13

minber30122016

musliman je dužan biti pod abdestom, ne samo kada hoće klanjati namaz ili učiti Kur'an, nego i u drugim prigodama, kao što je odlazak na spavanje, prilazak supružniku radi intimnog odnosa, izlazak iz kuće i slično, jer je abdest najbolje oružje vjernika.

{يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا قُمْتُمْ إِلَى الصَّلاةِ فاغْسِلُواْ وُجُوهَكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ إِلَى الْمَرَافِقِ وَامْسَحُواْ بِرُؤُوسِكُمْ وَأَرْجُلَكُمْ إِلَى الْكَعْبَينِ وَإِن كُنتُمْ جُنُبًا فَاطَّهَّرُواْ وَإِن كُنتُم مَّرْضَى أَوْ عَلَى سَفَرٍ أَوْ جَاء أَحَدٌ مَّنكُم مِّنَ الْغَائِطِ أَوْ لاَمَسْتُمُ النِّسَاء فَلَمْ تَجِدُواْ مَاء فَتَيَمَّمُواْ صَعِيدًا طَيِّبًا فَامْسَحُواْ بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُم مِّنْهُ مَا يُرِيدُ اللّهُ لِيَجْعَلَ عَلَيْكُم مِّنْ حَرَجٍ وَلَـكِن يُرِيدُ لِيُطَهَّرَكُمْ وَلِيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ}

“o vjernici, kada hoćete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih pređite. Allah Ne Želi Da vam Pričini poteškoće, već Želi Da vas Učini čistim i Da vam Blagodat Svoju Upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (el-ma'ida, 6)

amr ibn abesa prenosi da je Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, rekao: “svakom od vas ko uzme abdest i ispere usta i nos, grijesi njegova lica izići će preko usta i nosa. pa kada opere svoje lice onako kako mu je Allaha Naredio, grijesi njegova lica izići će s vodom preko krajeva njegove brade. kada opere svoje ruke do laktova, grijesi ruku izići će s vodom preko njegovih prstiju. kada potare svoju glavu, grijesi glave će izići s vodom preko kose. a kada opere noge do članaka, grijesi nogu će s vodom izići preko nožnih prstiju. pa ako potom klanja, zahvali Allahu, i kada stane na namaz, pohvali Ga, izrazi Mu slavu, kako Mu i dolikuje, i potpuno Mu se preda, ostat će bez grijeha kao na dan kada ga je njegova majka rodila.“ (muslim)

jednog jutra je Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, kada je ustao pozvao bilala, radijAllahu anhu, i upitao ga: “bilale, čima si me pretekao, pa si ušao prije mene u džennet? jučer sam bio u džennetu pa sam prepoznao zveckanje tvoga hoda (obuće)!“
bilal je odgovorio: “o, Allahov poslaniče, nikada nisam proučio ezan, a da nisam klanjao dva rekata, i kad god sam izgubio abdest, ponovo sam ga obnovio.“ 
Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, reče: “To je zbog toga.“

namaz je stroga dužnost (farz) koju su muslimani dužni pet puta dnevno obavljati i to od kako postanu polno zreli, pa sve do kraja svoga života na ovom svijetu.

namaz je jedini ibadet propisan na nebesima, svi ostali su propisani na zemlji. svrha namaza je da se čovjek sjeti svoga Stvoritelja, i da spozna svoje mjesto i ulogu koju mu je On Uzvišeni Odredio.

{اتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلَاةَ إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ}

“kazuj knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz. namaz zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! – a Allah Zna šta radite.“ (el-ankebut, 45)

“prvo za šta će čovjek od svojih djela biti pitan (na sudnjem danu) je namaz, pa ako mu namaz bude valjan biće spašen i položiće ispit, a ako to ne bude dobro propašće i biće na gubitku.“ (tirmizi i ebu davud)

dođe neki čovjek kod ebu hanife, radijAllahu anhu, i požali mu se kako je ostavio novac ispod jednog kamena, ali nakon toga nadođe povelika rijeka i odnese kamen, tako da nije mogao da nađe svoj novac. 
ebu hanife, radijAllahu anhu, mu reče: “nakon jacije stani na namaz do sabaha, pa dođi da mi ispričaš šta se dogodilo.“ 
čovjek ode svojoj kući, stade na namaz i odmah se sjeti pod koji kamen mu je novac. čovjek nađe novac, pa dođe kod ebu hanife, radijAllahu anhu, ispriča mu šta se dogodilo. 
tada mu ebu hanife, radijAllahu anhu, reče: “znao sam da ti šejtan ne bi dao da cijelu noć klanjaš namaz. šejtan se uplašio toga, pa ti je odmah rekao gdje se nalazi novac, samo da ne bi klanjao cijelu noć.“

 

HUTBA - 23. REBIU-L-EVVEL 1438 H.G / 23. DECEMBAR 2016 G.G

  • Objavljeno petak, 23 decembar 2016 20:18

bajrakliDzamija1

Praštanje grijeha je Allahova Milost i Dobrota prema Svojim robovima. to je jedno od Svojstava Uzvišenog Allaha, kao što je El-Gaffar (Onaj Koji Puno Prašta) jedno od Njegovih Lijepih Imena.

koliko god da čovjek griješi, Allahov Oprost je mnogo veći. čak se u jednom hadisi-kudsijju kaže da kada bi čovjek imao grijeha kolika je cijela zemlja, Allah Bi mu Oprostio, pod uslovom da je teoba bili iskrena.

{قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ}
“reci: 'o robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu Milost! Allah Će, sigurno, sve grijehe Oprostiti; On doista, Mnogo Prašta i On je Milostiv. i povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.“ (ez-zumer, 53)

“Allah Pruža Svoju Ruku noću da Oprosti onome ko je zgriješio danju. i On Pruža Svoju Ruku danju da oprosti onome ko je zgriješio noću, sve dok sunce ne izađe sa zapada.“ (muslim i ahmed)

u vrijeme musaa, alejhiselam, živio je čovjek koji nije izvršavao vjerske dužnosti i griješio je prema svima. kad je taj čovjek jednom prilikom otišao obaviti nuždu, u tom trenutku mu dođe edžel i on preseli. tada musa, alejhisselam, reče: “kako je živio, tako ćemo ga i ispratiti (znači, neće mu ni dženazu klanjati).
te noći, Allah Se Obrati musau, alejhisselam, u snu i Reče mu: “o, musa, ustani i klanjaj dženazu onom čovjeku!“ musa, alejhisselam, upita zašto da mu klanja dženazu kad je taj čovjek bio poznat kao veoma loš. Allah Reče: “o, musa, vi ga znate takvog, ali uradio je jedan lijep gest zbog kojeg Sam mu sve Oprostio.“ 
musa, alejhisselam, je upitao Allaha o kakvom se gestu radi, pa mu je Allah Rekao: “te noći kada je krenuo obaviti nuždu, bio je okrenut prema kibli (kabi), pa je promijenio položaj, jer je čuo da ne valja vršiti nuždu okrenut prema kabi. i zbog toga što je u tom trenutku izbjegao da učini grijeh, Ja Sam mu sve Oprostio.“

Bogobojaznost je svojstvo koje zauzima vrlo važno mjesto u ukupnosti našeg vjerovanja. bez straha pred Allahom nema ni pravog vjerovanja.
Bogobojaznost je, kako je definiraju neki učenjaci, da te Allahovi meleki ne vide onamo gdje ti je Allah Uzvišeni Zabranio da budeš, ili kako neki kažu: “čuvanje od Kazne Uzvišenog Allaha, pomoću dobrih djela i strahopoštovanje prema Allahu Uzvišenom i tajno i javno.“

koliko Kur'an podstiče na Bogobojaznost vidimo iz činjenice da ne možemo preći skoro nijednu stranicu učeći Kur'an, a da ne naiđemo na riječ Bogobojaznost.

{يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ اللّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ}

“o vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!“ (ali 'imran, 102)

ebu zerr, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, rekao: “oporučujem ti Bogobojaznost u skrivenim i javnim stvarima. kada činiš dovu uljepšaj je i nemoj nikoga nizašto moliti. Nemoj iznevjeriti povjerenje i nemoj suditi između dvojice.“ (ahmed ibn hanbel)

u nekom mjestu živio je trgovac junus ibn ubejd. on je u svom dućanu imao odijela različitih cijena; odijela od četiri stotine i dvije stotine dirhema. 
tako je jednom prilikom, kada je junus otišao na namaz, u dućanu ostao njegov bratić. u međuvremenu je naišao jedan beduin i tražio da kupi odijelo od četiri stotine dirhema. on mu je, međutim, pokazao odijela od dvije stotine koja su se kupcu svidjela, tako da je kupio jedno takvo, plativši ga četiri stotine dirhema.

nakon što je izašao, držeći kupljeno odijelo na ruci, u putu ga sretne junus i prepozna svoje odijelo, pa ga upita za cijenu. pošto mu je rekao da ga je platio četiri stotine dirhema, junus mu reče da ne vrijedi više od dvije stotine dirhema i da ga treba vratiti. beduin mu reče da kod njih u njihovu kraju ovo odijelo vrijedi pet stotina dirhema i da je on zadovoljan njime. junus mu tada reče: “vrati se sa mnom. poštenje u vjeri je bolje od svega na svijetu.“ 
zatim ga je vratio u dućan i vratio mu dvije stotine dirhema, a sa svojim se bratićem zbog toga posvađao, govoreći mu: “zar te nije stid? zar se Allaha ne bojiš?! zarađuješ na cijeni, a poštenje ostavljaš drugim muslimanima.“ on mu je na to odgovorio: “tako mi Allaha, uzeo ga je sa zadovoljstvom, a ja se u tom momentu nisam pobojao Allaha Uzvišenog.“