-
Objavljeno nedelja, 24 jul 2016 10:05
U tri Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa o džuma-namazu nalazi se dokaz da petkom postoji određeno vreme u kojem se prima čovekova dova, odnosno šta god čovek u tom trenutku zatraži od Allaha, a što nije u domenu greha ili kidanja rodbinskih veza, On mu to podari. U hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, navodi se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je
petak, pa je rekao: ‘U danu petka postoji jedan čas u kojem, ako rob musliman koji obavlja namaz nešto Allaha zamoli, On će mu to i dati’, pa je rukom išaretio da je taj čas kratak”, tj. da to vreme nije dugo. Islamski učenjaci su se razišli u pogledu preciziranja tog vremena na više od četrdeset mišljenja, kao što su se razišli u pogledu vremena Lejletul-kadra na više od četrdeset mišljenja. Kada je taj trenutak? Početkom, sredinom ili krajem dana? Ali, neka od tih mišljenja su slična, pa se mogu sažeti u jedno mišljenje. Najverovatnije je da se vreme u kojem se taj trenutak spominje u hadisu Ebu Musaa el-Eš‘arija, radijallahu anhu, koji prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je o tom trenutku rekao: “On se nalazi negde u vremenu od kada imam sedne na minber pa sve dok se ne obavi džuma-namaz.” Znači, kada imam uđe u džamiju, poselami ljude i sedne na minber, od tog trenutka počinje vreme primanja dove. Međutim, poznato je da kada imam počne sa hutbom, ljudi ćute i ne smeju govoriti, ali mogu doviti između dve hutbe, kao i na farz-namazu. A dova upućena u farz-namazu najbliža je uslišavanju, jer čovek u namazu čini sedždu Allahu, a rob je najbliži Gospodaru kada je na sedždi. Shodno tome, možemo reći da je vreme u kojem se prima dova petkom upravo to vreme, dakle, od trenutka kada imam sedne na minber, pa sve dok ne završi namaz. Stoga, o robe, u ovom vremenu upućuj dovu Allahu, nadajući se da će ti je Allah uslišati. Nakon što uputiš dovu, nemoj govoriti da ti Allah odgovara sporo, niti da je ono što tražiš mnogo. Allaha ništa i niko ne može nadmašiti ni u čemu i Allahu je sve lako, ma gde i kada pitao, to je Allahu lako, pa Mu upućuj dove i pažljivo iskoristi to vreme! Drugo vreme, od ikindija-namaza pa do zalaska sunca, takođe je vreme primanja dove, ali ono što pravi smetnju tom mišljenju jeste deo hadisa u kojem se kaže: “...ukoliko ga musliman provede u namazu...”, jer posle ikindije nije dozvoljeno klanjati namaz sve do akšama! Međutim, čovek se može abdestiti u ovom vremenu i klanjati dva rekata nakon abdesta. Isto tako, treba ukazati na hadis u kojem se kaže da je čovek u namazu sve dok iščekuje namaz. Zbog toga, najpouzdanijim se smatra ono na šta ukazuje hadis koji prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, a zatim ono na šta ukazuje hadis koji prenosi Ebu Hurejra, a za ostala mišljenja ne navodi se jasan dokaz. Takođe, jedna od posebnosti vremena džume jeste i što više donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nema sumnje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najveličanstvenije stvorenje i najpreči nama. Preči nam je čak i od nas samih, pa je stoga obaveza dati prednost ljubavi prema njemu nad ljubavlju prema sebi, prema detetu, ocu, majci, ženi i svim ljudima. Jedno od prava koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ima kod tebe jeste da doneseš što više salavata na njega. Ovde treba naglasiti da Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nisu potrebni tvoji salavati i selami, ali tebi su potrebne nagrade od salavata, jer kada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doneseš jedan salavat, Allah na tebe donese deset! Ako kažeš: “Allahumme salli ala Muhammed”, Allah na tebe donese salavat deset puta! Dakle, donošenje salavata potrebno je tebi, a ne Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! Stoga, moraš donositi što više salavata i selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, petkom i u svakom drugom vremenu. U svakom vremenu! Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari da istinski obavimo i ispunimo dužnosti prema Njemu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svim Njegovim robovima vernicima!
-
Objavljeno ponedeljak, 18 jul 2016 10:28

hvala Allahu i salavat i selam na Njegovog poslanika, na poslanikovu časnu porodicu i poslanikove ashabe. ovo je kratki osvrt na važnost, mesto i značaj namaza sa objašnjenjem nekih njegovih karakteristika i odlika po kojem je jedinstven i iznad drugih ibadeta, što, sa Allahovom pomoći, pomaže muslimanu da drži do njega. namaz je najveća vanjska oznaka islama, oko čega se saglasila ulema – islamski učenjaci. od posebnosti i odlika koje je Uzvišeni Allah podario namazu jesu:
1. prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio nakon verovanja u Njega i tevhida (ospovedanja Njegove jednoće). naredio ga je uzvišeni pre posta, zekata, hadža i ostalih propisa islama.
2. naređen je na nebu prilikom događaja israa i miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na zemlji posredstvom meleka džibrila.
3.svim poslanicima i Njegovim vesnicima je naređen. namazom Allahu ibadet čine stanovnoci nebesa, plemeniti meleki i stanovnici zemlje, ljudi i džini.
4. dok je musliman mali (dete), prvo mu se naređuje namz, kao što stoji u hadisu: „naređujte svojoj deci namaz u sedmoj godini...“ (ahmed i ebu davud).
5. poslednje što je oporučio poslanik sallAllahu alejhi ve sellem, na samrti, jeste namaz: „namaz. namz i oni koji su u vašem posedu.“ 6. ne spada obaveza sa muslimana da klanja sve dok je zadužen, osim žene u hajzu i nafasu (mesečno pranje i čišćenje nakon porođaja), tako da musliman klanja i na putu, i u strahu, i u bolesti, i u borbi... za razliku od posta, zekata i hadža, za koje ako postoji opravdan razlog, (dok taj opravdani razlog traje) nije u obavezi da izvršava i ispunjava.
7. nije navedeno od poslanika sallAllahu alejhi ve sellem, da je ostavljanje bilo čega, bilo kojeg dela islama, osim namaza – kufr. „zaista je između čoveka i kufra i širka ostavljanje namaza.“ (muslim). „razlika između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi taj je uzneverovao.“ (sunen).
8. čuva klanjača na sudnjem danu, makar ušao u vatru: „zabranio je Allah Azze ve Džell, vatri da jede tragove sedžde.“ (buhari i muslim). a to je iz počasti prema namazu.
9. najveće što štiti muslimana od razvrata, nevaljalštine i zala, kao što je u rečima Uzvišenog: „zaista namaz sprečava od razvrata i nevaljalštine.“ (et tevbe, 5)
10. sve radnje u namazu su tevhiduLLah – ispoljavanje jednoće Uzvišenog Allaha, kao što je Njegovo veličanje, slavljenje, hvaljenje, izgovaranje šehadeta, poniznost, pokornost i skrušenost pred Uzvišenim, tako da se u namazu sastaju najveći ibadeti – Allahu ugodna dela.
11. prvo za šta će polagati račun rob na sudnjem danu, kao što je u hadisu kojeg prenosi imam ahmed, ali i ebu davud i nesai. u jednom rivajetu stoji: „pa ako je (namaz) dobar, dobra su mu i ostala dela, a kao je neispravan, neispravna su mu i ostala dela.“
12. najveći uzrok oprosta greha: „koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lepo uzme abdest i bude skrušen i ruk’u obavi kako treba, bude mu otkup za prošle grehe, ako ne učini veliki – i tako celo vreme.“ (muslim).
13. namaz je stub vere: „ glava je islam, stub je namaz, a njegov vrh je borba na Allahovom putu.“ (ahmed i tirmizi).
14. ono za čijim će ostavljanjem prvo žaliti stanovnici vatre: „ko ga čuva, biće mu svetlo, dokaz i spas na sudnjem danu. a onaj ko ga ne čuva, neć mu biti svetlo, niti dokaz, niti spas a na sudnjem danu će biti sa karunom i faraonom i hamanom i ubejj ibni halefom.“ (ahmed i ibn hibban).
na kraju, ovo su samo neke posebnosti namaza kojima se pokazuje veličina njegovog položaja kod Uzvišenog Allaha. molimo Allaha da nas učini od onih koji čuvaju namaz, koji ga uspostavljaju kako treba i koji su skrušeni u njemu.
-
Objavljeno ponedeljak, 11 jul 2016 09:29

Sva zahvala pripada jedino Allahu, Onome koji svemu meru i kraj određuje, koji menja dane i mesece. Zahvaljujemo Mu se na neizmernim blagodatima, a uistinu On je Onaj koji mnogo prašta. O vernici, bojte se Allaha i razmišljajte o brzini protoka dana i noći! Neka vas to podstakne na razmišljanje o brzini vašeg odlaska sa ovoga sveta! Opskrbite se dobrim delima. Mesec ramazan je prošao. Bili smo prisutni u svim njegovim danima i noćima, a sada je otišao kao svedok svome Gospodaru. Svedočiće o onome koji je spoznao njegovu vrednost, ali isto tako, svedočiće i o onome koji je bio nemaran prema njegovom dobru, pa ga je zapostavljao i nezahvalno se odnosio prema njemu. Stoga, neka svako od nas svede račun sa svojom dušom, neka je upita šta je to uradila u mubarek mesecu ramazanu. Onaj koji je radio dobro u njemu, neka se zahvali Allahu i neka Ga moli za primanje tih dobrih dela i za postojanost u njima tokom celog svog života, a onaj koji je zapostavljao pokornosti u mesecu ramazanu, neka se iskreno pokaje Allahu, subhanehu ve te'ala, neka otpočne svoj novi život ispunjavajući preostali deo svoga boravka na ovom svetu u pokornosti i neka svoj život proveden u nemaru i nepokornosti zameni novim životom, i nadati se da mu Uzvišeni Allah oprosti prethodne grehe i da ga učvrsti u preostalom delu života. Svevišnji Allah je rekao: "I obavljajte molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra dela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele." (Hud, 114) Takođe je rekao: "Osim onoga koji se pokaje, uzveruje i čini dobra dela, takvima će Allah zameniti njihova loša dela dobrim, jer Allah je Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv." (El-Furkan, 70) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "...i nakon lošeg dela učini dobro pa će ga ono izbrisati." (Tirmizi, 1988). Činjenica je da su se ljudi razlikovali u proteklom mesecu. Među njima je bilo i onih koji su taj mesec proveli u pokornosti, udaljavali se od greha, ustrajavali i u činjenju dobrovoljnih ibadeta koji su povećali njegovo dobro. Takve, ako Bog da, obasipa Allahova milost zbog njihovih dobrih dela. Allah je rekao: "Uistinu, Allahova milost blizu je dobročinitelja!" (El-E'araf, 56). Među njima je bilo i onih koji su dane ramazana provodili u postu ali su imali i malih greha, ne velikih. Takve, ako Bog da, obasipa Allahov oprost. Svevišnji je rekao: "Ako se klonite velikih greha, koji vam se zabranjuju, Mi ćemo vam oprostiti loša dela i uvešćemo vas u predivno mesto." (En-Nisa, 31). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana brišu grehe koji se počine između njih, ukoliko se sačuva velikih greha." (Muslim 233-16.) Među ljudima koji su svedočili mesecu ramazanu ima i onih koji su mesec ramazan proveli u grešenju: čineći strogo zabranjeno i ostavljajući strogo naređeno, njihovo stanje nije se promijenilo u ramazanu, nisu se Allahu pokajali za svoja loša dela, ili su se samo privremeno pokajali za vreme ramazana, a kada ramazan prođe, takvi se vraćaju svojim lošim delima i ustrajavaju u njima do sledeće godine, ako je dožive. Doista, takvi su istinski gubitnici, istinske propalice, bankroti. Svoj život na dunjaluku upropastili su grešenjem i nepokornošću Allahu. Braćo muslimani, obaveza je obožavati Allaha u svakom vremenu. Tome nema kraja, izuzev kada smrt nastupi. Uzvišeni Allah je kazao: "I obožavaj svoga Gospodara sve dok ti ne dođe smrt!" (El-Hidžr, 99) Takođe je rekao: "O vernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nikako drugačije osim kao muslimani!" (Ali Imran, 103). Onaj koji misli da je ibadet potreban samo u mesecu ramazanu, a da se može ostaviti posle ramazana, taj ima loše mišljenje o Allahu, taj nije spoznao Allaha kako treba. Ne obožava Ga osim u ramazanu, ne strahuje od Njega osim u ramazanu, ne nada Mu se osim u ramazanu! Ovakav insan nakon ramazana prekida vezu s Uzvišenim Allahom iako bez Njega ne može ni koliko je jedan treptaj oka. Stoga takav nema nikakve koristi od svoga ramazana. Nažalost, neznanje kod pojedinih koji se pripisuju islamu toliko je da smatraju da ukoliko klanjaju džumu da im je ona dovoljna za sav ibadet tokom cele sedmice, pa ostavljaju tokom sedmice propisane dnevne namaze. Pojedini smatraju da im je ibadet u mesecu ramazanu dovoljan za celu godinu, pa nakon što jedan mesec kako-tako provedu u namazu, ostavljaju namaze u ostalih jedanaest meseci. Braćo muslimani, nakon velikog širka nema opasnijeg greha od ostavljanja pet dnevnih namaza. Stoga se muslimani koji ostavljaju obavljanje namaza i drugih propisanih dela moraju poučiti i odlučno se prihvati svoje vere, moraju se Uzvišenom Allahu iskreno pokajati za svoje grehe, svoju nemarnost i nepokornost. O vernici muslimani, nastavite sa činjenjem dobrih dela i nakon meseca ramazana. Jedan od znakova primanja dobrih dela u ramazanu jeste i ustrajnost u činjenju dobrih dela i nakon mjeseca ramazana. Mjesec ramazan nije ništa drugo do podstrek da se više približimo Allahu, da Mu se iskreno pokajemo, povećamo svoj ibadet i dobra dela, a prestanak činjenja dobrih dela i obožavanja Allaha, subhanehu ve te'ala, nastupa u smrtnom času, ne prolaskom ramazana. Jedan od znakova primljene tevbe, primljenog pokajanja u ramazanu jeste i da čovek bude bolji nakon ramazana, dok je jedan od znakova odbijanja i dela i tevbe i jedan od znakova poniženja da stanje čoveka nakon ramazana bude gore od njegovog stanja pre ramazana. Stoga vodite računa o sebi, pogledajte u svoje stanje nakon meseca ramazana! Znajte da su vrata pokajanja stalno otvorena u ramazanu i u svakom vremenu. Stoga, onaj koji je u ramazanu propustio priliku da se pokaje, neka ne gubi nadu u Allahovu milost. Naprotiv, neka požuri s pokajanjem u ma kojem se vremenu nalazio. Uistinu, Allah prima pokajanje svih onih koji Mu se iskreno pokaju, oprašta grijehe svima onima koji od Njega oprosta zatraže i vrate Mu se! Svevišnji Allah rekao je: "Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrešili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se pre nego što vam kazna dođe – posle vam niko neće u pomoć priskočiti. I sledite ono najlepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, pre nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati'." (Ez-Zumer, 53-55) Čuvajte dobra dela koja ste postigli u ramazanu! Ne upropaštavajte ih povratkom u grešenje i loša dela, pa da time porušite ono što ste sagradili, uništite što ste ostvarili, jer, uistinu, loša dela, kada se nagomilaju, upropaste čoveka, prevagnu nad njegovim dobrim delima, a onaj čija loša dela prevagnu, takav će biti sigurni stradalnik.